Kasja Jerlagić: Pucanje po šavovima


Kasja Jerlagić: Pucanje po šavovima (iz serije, 2020.—2023.)

U Atelijerima Žitnjak nastavljamo sa suradničkim programima umjetničkih rezidencijalnih razmjena, koji nas s obzirom na mogućnosti gradskog prostora što ga koristimo izrazito vesele i pružaju nam priliku da ostvarujemo lokalnu jedinstvenost Galerije AŽ i Centra periferije kao mjesta što objedinjuje boravišne, radne i izlagačke potrebe naših gošća i gostiju. Uz uhodanu međunarodnu umjetničku razmjenu Zagreb―Duesseldorf (pri kojoj organizacijski surađujemo s Gradskim uredom za kulturu GZ i Kulturamt Duesseldorf), program lokalnih rezidencijalnih boravaka Atelijer živi!, te razmjenu umjetnika/ica s udruženjem Cultura de Casa / Homemade Culture iz Bukurešta, sada s ponosom predstavljamo i pionirski program umjetničke razmjene AŽ/NONA, na potezu Zagreb-Sarajevo. Pripremili smo ga u suradnji s kolektivom Crvena (Udruženjem za kulturu i umjetnost) i Galerijom Manifesto iz Sarajeva; premijerne godine 2023. program se odvija od 15. svibnja do 15. lipnja, taman za potkraj proljeća. Na poziv Savjeta Galerije AŽ, prvo u zagrebačkim Atelijerima Žitnjak od 15. do 31.5. boravi mlada umjetnica Kasja Jerlagić; a zatim od 1. do 15.6., na poziv kolegica iz kolektiva Crvena i Galerije Manifesto, u jedinstvenom sarajevskom prostoru NONA Residency gostuje znana umjetnica Maja Marković. Ona će se u Galeriji Manifesto predstaviti razgovorom s umjetnicom i malim izborom iz svoga rada, dok Kasja Jerlagić u petak, 26.5. u 20 h, u Galeriji AŽ otvara svoju prvu samostalnu izložbu Pucanje po šavovima. Uz otvorenje se održava i razgovor s umjetnicom koji vode Bojan Krištofić (AŽ) i virtualno prisutna Lala Raščić (Crvena/NONA Residency), nakon čega slijedi proslava povodom Kasjinog premijernog umjetničkog samostalnog predstavljanja. Kasja, dobrodošla na Žitnjak!

Umjetnica o radovima

Pucanje po šavovima je počelo kao terapeutska vježba za živce, a preraslo u opsesivno traženje likovnog izraza. Tehnike su vez, tkanje i štoc-igla, a podloge su konac, juta ili komadići odbačene odjeće. Ciklus je nastajao tokom prethodne tri godine, a sastoji se od estetskih vježbi gdje isprobavam mogućnosti medija, zatim od ličnih mantri, filozofija, misli i literarnih citata. Radovi prate sve teme o kojima sam razmišljala od 2020. i sve što mi se desilo od tada do danas.

Diskutabilni grbovi i ODRON kolektiv: Među prvim projektima kolektiva ODRON bila je izložba Diskutabilnih grbova. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, ako se na grbu neke administrativne jedinice koriste etnički i vjerski simboli, moraju biti zastupljena sva tri naroda  (što se često krši), a s obzirom da nisu definisani nikakvi heraldički i veksilološki kriteriji, ni ti “ustavni” grbovi ne garantuju kvalitet grafičkog rješenja. Izloženi grbovi se zvanično koriste na sudskim dokumentima, opštinskim zgradama, tablama dobrodošlice na ulazu u grad… Neki su crtkani kompjuterskim mišem 1991. godine od strane lokalnih autora, a neke su dizajnirala profesionalna heraldička društva. Mnogi ne postoje u rezoluciji većoj od 200×200 piksela, pa smo ih vektorizirali sami. Neki imaju detaljna objašnjenja za svaku liniju. Ono što im je zajedničko jest da ih skoro niko ne primjećuje, čak ni stanovnici samih opština. Izvorno je izložba održana 2018. godine, a kasnije je prezentovana u saradničkim kolektivu u Beogradu, gdje su, kao i ovdje, grbovi odštampani kao razglednice.

Pogrebna povorka (2020.): Na jesen 2020. bili su lokalni izbori u BiH; u martu iste godine su uvedene pandemijske  mjere ― zabrana javnog okupljanja, nošenje maski itd. Tokom ljeta se ponovo digla prašina oko skejt parka Hastahana, jedne od rijetkih zelenih javnih površina u opštini centar. Omraženi načelnik “najvrjednije” opštine je nakon dugogodišnjih malverzacija postigao to da na mjestu parka bude dogovorena izgradnja banke, a skulptura iz parka bude razmontirana (inače, poklon gradu Sarajevu od njemačkog umjetnika). Načelnik je dio vladajuće etno-nacionalne stranke, a svi skupa su bili na klimavim nogama pred izbore. Jednog dana u avgustu radnici dolaze i počinju da režu skulpturu. Građani zovu policiju i javnost bjesni. Najavljuju se protesti za naredni dan. Naš kolektiv odlučuje da napravi akciju za isti dan: objavljujemo na našim društvenim mrežama smrtovnicu za povjerenje u vlast; pozivamo građane da nas isprate u pogrebnoj povorci. Brzo sastavljamo mali crni mrtvački sanduk. Šta drugo da se radi kad organizovanje nije dozvoljeno?

Medijski portali sa zadovoljstvom prenose to kao vijest, i sutradan pred akciju ispred naše zgrade su razne TV kuće sa kamerama, zove jedna radio stanica da uzme izjavu, a naše kolege, gosti i studenti sa akademija čekaju da nas isprate. Prolazimo kroz centar grada (park je udaljen petnaestak minuta hoda od zgrade kolektiva), građani gledaju, komentarišu, pitaju ko je umro, ali generalno prolazi bez problema i stižemo na odredište, u park, i pridružujemo se građanima koji protestvuju. Nakon akcije ostavljamo sanduk pored kontejnera izvan parka, međutim, grupa mladih ga odmah vraća nazad u park (rekreairaju tada viralan mim “coffin dance”). Nekih pola sata nakon što smo se vratili u stan kolektiva, na vrata nam kuca par specijalaca. Legitimišu nas i ispituju o događaju, ali pošto mi nismo tehnički organizovali nikakvo okupljanje, portali su bez našeg pitanja prenijeli našu objavu, svi prisutni su nosili maske, a mi smo neformalna grupa građana-umjetnika, i sami policajci su se zbunili oko toga zašto im je naređeno da dođu. Na kasnijem sastanku građana i aktivista sa načelnikom opštine, naša akcija je pomenuta kao veliki trn u njegovom oku; pokušao je to spinovati kao predizborni potez opozicije, čak je aludirao na mene lično jer sam tada bila kandidat za opštinsko vijeće (druge opštine, na listi opozicione stranke).

Ovi izbori su bili prekretnica u lokalnoj politici. Vladajuća stranka je izgubila skoro sve sarajevske opštine, načelnik je smijenjen, a park i dalje stoji, i prvi put smo dobili “zdravu”, liberalnu lokalnu vlast. Možemo s ponosom reći da smo pomogli zakucati jedan od eksera na stranačkom sanduku.

Kasja Jerlagić (Sarajevo, 1996.) je diplomirala na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. U razdoblju od 2015. do 2018. je volontirala i radila u nekoliko sarajevskih galerija: 11/07/95, Duplex100m2 i Charlama depot. Osnovala je i vodila umjetničko-aktivistički kolektiv ODRON, organizirajući događaje na sjecištu umjetnosti, kulture i politike, sve u cilju podržavanja regionalne umjetničke scene i poticanja mladih da se uključe u političke procese. Da bi održala zdrav razum tokom pandemije, počela se baviti ručnim radom: vez na odbačenoj tkanini, tkanje na “uradi-sama” tkalačkom stanu, te pravljenje tapiserija različitih veličina. Njene slike su dio putujuće kolekcije Sarajevo Storage Pierrea Courtina i privatne kolekcije Irfana Hošića. Radila je ilustracije za Balkan Investigative Reporting Network, Civil Rights Defenders, te za publikaciju Izgubljena revolucija: AFŽ Između mita i zaborava, u nakladi Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena.

Više o partnerskim kolektivima:
https://crvena.ba/
https://www.manifesto.gallery/

Program regionalne umjetničke razmjene Zagreb-Sarajevo podržavaju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske; Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba; Heart and Hand Fund i Open Society Fund.

Rezidencija 26.05. — 03.06.2023.